Dragutin Baj
(Karlovac, 17.05.1908. - Zagreb, 08.1991.)
sin je kraljevskog vladinog livadara Milana (Emila /Milka) Baja i Dragice/ Karoline rođ. Steinbauer. Upravo je 1918. g., tijekom posljednje godine Velikoga rata, u rodnom Karlovcu završio četverogodišnju osnovu školu, a potom (od 1918.-1925.) i 7 razreda realne gimnazije, dok je osmi razred i maturu položio 1926. kao učenik Prve državne gimnazije u Zagrebu. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je od 1926.-1933. g., no tek krajem 1937. dobiva prvi posao advokatskog pripravnika - najprije pri Okružnom, a potom (od srpnja 1938.) na Sreskom sudu u Zagrebu – koji obavlja u statusu volontera (bez plaće) sve do prosinca 1939. g. Tada je postavljen za pisara (perovodnog vježbenika) kod Sreskog načelstva u Velikoj Gorici, što mu je omogućilo da 1940. g. položi pravosudni (državni) ispit i, na samom domaku Drugog svjetskog rata, započne profesionalnu karijeru. Za svoga je radnog vijeka, tako, obnašao administrativno-upravne dužnosti (predstojnika i tajnika) u više kotarskih ili županijskih središta NDH - od Križevaca i Bjelovara, preko Slunja i Ogulina, ponovno do Bjelovara. S obzirom na to, u prvim se mjesecima po završetku rata, u novim političkim okolnostima, na kratko vrijeme našao u bjelovarskom zatvoru iz kojega je, međutim, pušten već krajem kolovoza 1945. Uz OZN-ine propusnice za slobodno kretanje, potvrde o uzornom i apolitičnom vladanju tijekom i neposredno nakon rata, te uvjerenja da prema važećim zakonima nije osuđen na gubitak časnih prava, niti se protiv njega vodi kazneni postupak. U ožujku 1946. g. dobiva i (probni) posao dopisnika u Pravnom odjelu Trgovačkog društva Veza iz Zagreba, jednoj od rijetkih tvrtki koje su još neko vrijeme nakon oslobođenja zemlje na kratko ostale u vlasništvu privatnog poduzetnika. Da njegov probni rok i nije baš urodio uspješnim rezultatom, može se zaključiti po činjenici da se od 1947. -1949. g. ponovno nalazi u školskim klupama i to kao polaznik Ekonomsko-komercijalne visoke škole pri Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Unatoč svemu, u Radnoj knjižici D. Baja evidentirana su u to doba dva relativno kratkotrajna zaposljenja: prvi na mjestu administrativnog činovnika u kancelariji inž. Dragutina Gogolje (I-.III./1949.), te drugi - posao tajnika Sekcije građevinara pri Obrtnom zboru za grad i kotar Zagreb (1949.-1950.). Nakon toga, sačuvana dokumentacija iz kraja 1950-ih godina uglavnom se odnosi na postupke vezane uz uredjenje službeničkog odnosa što upućuje na uobičajeni postupak održavanja radnog statusa, o čijem konačnom rezultatu nemamo konkretnih podataka.
